UMRLA ŽIDOVKA ILANA SHAFIR

UMRLA ŽIDOVKA ILANA SHAFIR

Jučer je u izraelskom gradu Ashkelonu u 90-oj godini preminula Ilana Shafir (rođena kao Jelena Stark), Židovka koja se s obitelji od 1942 do 1944. godine skrivala u Kuli Norinskoj od progona nacista i fašista.

Ilana je 2009. godine, tada kao 85-godišnjakinja imala veliku želju posjetiti ponovno Hrvatsku i Kulu Norinsku, te ju je posjetila kao i Danila Jerkovića iz Kule Norinske, te i niz drugih osoba koje su joj pomogle prisjetiti se turbuletne mladosti.

Kao dijete Jelena (Ileana) je s obitelji krenula u zbijeg iz Sarajeva pred njemačkom vojskom koja je vršila etničko čišćenje od Židova, te se u tom zbijegu skrila sa dijelom obitelji u Kuli Norinskoj u željezničkoj kamenoj kući u kojoj ih je samo zid dijelio od susjedne prostorije u kojoj su stali talijanski, a kasnije njemački vojnici.

Nakon što je njen otac, inače inžinjer koji se smjestio u Sarajevu prije rata, priskrbio obitelji lažne dokumente, krenuli su iz Sarajeva vlakom prema teritoriju pod okupacijom Italije koji je bio manje neprijateljski prema Židovima. Međutim, kako je željeznička pruga bila minirana i uništena na par mjesta, putovanje se pretvorilo u neizvjesnu avanturu prepunu strahovanja. Srećom, željezničari su se organizirali pa su prebacivali putnike vozilima, skelama i drugim sredstvima do dijelova koji su bili vozni za vlakova, pa je Jelena (Ileana) s obitelji konačno odahnula kada je nakon mukotrpnog putovanja došla do teritorija pod okupacijom Talijana koji su slabije provodili rasne direktive, te Kule Norinske gdje su se smjestili u željezničkoj kući.

Tada je i ispričala kako je to bilo živjeti svaki dan u strahu da će te netko otkriti i odvesti u smrt, kako je to biti dijete i ne moći se potpuno slobodno igrati kao druga djeca, a opet nastojati živjeti kao i drugi.

Obitelj Jelene (Ilane) se 1944. godine preselila u Pulu gdje su mnogobrojni Talijani ostavili prazne stanove nakon pada Italije, a vrlo brzo se sa sestrom preselila u Zagreb gdje je 1949. godine završila Likovnu akademiju i odmah po završetku akademije se preselila u Izraela na poziv tadašnje države u osnivanju da se svi Židovi nasele u Izraelu.

Pri tom Jelena (Ielana) do smrti zaboravila govoriti hrvatski jezik. Ne samo da ga govorila, već se 2009. godine prilikom njene posjete iz niti jedne njene riječi nije dalo razabrati da živi već 65 godina izvan Hrvatske. Sama nam je tada rekla da nije imala puno prilike govoriti hrvatski, ali se trudila da ga ne zaboravi.

Ilana je u Izraelu bila priznata slikarica, a upravo mnogobrojne slike nacrtala je u Kuli Norinskoj slikajući pejzaže Kule, ali i portrete ljudi na Kuli.

Ilana je te 2009. godine došla s kćerkom te s Eugeniom Sherman Brown, povjesničarkom (inače profesoricom na američkom sveučilištu). Ilana se posebno interesirala za informacije ili fotografije o Don Petru Bašiću koji je bio veliki pomagač naroda u ratu, i koji je znao za Židove i pomagao njihovo skrivanje, pa tako i njeno skrivanje. Don Petar je posebno napućivao obitelji koje su znale porijeklo Ilane, da o tome šute i nikom ne govore te je na svakojake načine pomagao opstanak te obitelji u Kuli Norinskoj.

Međutim, iako je don Petar Bašić bio antifašist, komunisti i mrzitelji crkve su ga došli glave. Naime don Petar je po planu jednog od komunističkih vođa (po pričanju starih ljudi radilo se komesaru Karamatiću iz mjesta Karamatići) kamenovan u zasjedi upravo u predjelu Karamatići nakon što je pozvan zajedno sa svećenikom Milanom Šetkom (iz Desana) da ispovjeda u tom kraju. Karamatić je organizirao djecu da skupe hrpe kamenja kojima će zasuti don Petra i don Milana Šetlku kad naiđu. Kako je Milanu Šetki bio poznat taj kraj, on je uspio pobjeći pred zločinom kad su krenula prva kamenja, dok se don Petar Bašić nije snašao pred bujicom kamenja koji su ga zasuli te je zadobio ozljede bubrega od kojih je nedugo nakon kamenovanja preminuo 1951. godine

Kamenovatelji nisu nikad kažnjeni.